In my mind…in my head…
…prije nego utonem u san.
…prije nego utonem u san.
Proslavili smo rođendan i bilo je jako lijepo. Željela sam da se osjeća posebno i sretno i uspjela sam u tome. Toliko sam sretna zbog toga. Roditelje sam mu rasplakala, te sam danas pozvana na ručak. Valjda sam im se toliko dopala. Ležim sa KTarinom i razmišljam šta dalje.
U prvi mah sam pomislila, kako ne vjerujem da se može tako muškarac brinuti i čemu to sve, a onda pomislih pa bolje i da je takav nego da nema osjećaja. Emotivac. Meni se to dopada, pažljiv i sve cijeni, svaku sitnicu, od toplog dodira do čaja. Doći će danas da me vidi. Ja sam…
Razgovaramo mnogo. Sinoć me toliko ispitivao, da sam se osjećala kao kod psihologa i na kraju je tako i bilo. Izvukao je iz mene sve emocije. Zaspali smo pred zoru. Zvonio mi je telefon. Nisam se javila. Spavala sam. Pa je opet zvao. Zabrinuo se. Dugo neko se tako nije brinuo za mene. Kad ono…
Jučer ujutro sam mu poslala poruku:”Voljela bih da si tu, sada…” – jutros se ta emocija i ostvarila. Ne znam šta će biti sa nama. Znam da mi je lijepo. I stopim se svaki put kada me pogleda. On kaže da je sretan svaki put kad se nasmijem i da se smijem toliko lijepo da…
Bilo mi je toliko lijepo. Stopim se kada me tako lijepo pogleda. A pogled pun ljubavi (nemam pojma kako to), toplote. Svaki put kada me tako pogleda, želim ga ljubiti što nježnije i toplije. Toliko me dotaklo što mi nije dao ni 100 metara od kuće pješke da idem…i ni sama pred kuću. Uzeo me…
Iskreno, prizivala sam da se danas vidimo. Naravno da sam i mislila zašto se sinoć nije javio. Lektira sa kćerkom i zaspao je. Jutros mi salje pjesmu i:”Dobro jutro ljepotice…” – meni to slatko, ja se već otopila kao čokolada na pari. Da bi opet mi pisao nakon dva sata da želi da idemo zajedno…
Dady živi u ulici gdje živi Connell. Ne. Nisam znala. Kada mi je dosao to vece…i rekao da zivi tu, par brojeva od njega, zatresla sam se i pogubila. I ovaj me vidio, cak sam na prvu pomislila kao nece nista biti, do poruke u 22h…poslije treninga. Popio je par casica za hrabrost. Nije mi…
Nikada više ljubavi moja! Volim te! p.s. Ne znam koliko časa, šef i ja. Znam gdje sam. Sretna nova godina! ❤
“Naravno da mi nedostaješ. Nekad, radim stvari nesvjesno. Kao u parfimeriji, tražim bočicu parfema jer prokleto se ne sjećam kako se zove parfem koji nosiš, a ne osjetim ga više, a želim. Ili, kad otvorim ormar…heh, ta košulja. Znala sam čim sam je kupila, da je suđena za tebe. Imaš i dalje nježne ruke. Svaki…