Dnevnik mrs. V. W.

Udjite slobodno, sa cvijećem u rukama...

31.03.2020.

Onako...

Lažem ako kažem da se ja njemu ne nadam. Nadam se ja poruci, kao onda kad je bio zemljotres u Bosni. Nadam se svaki sat, svaki dan. Pokušavam se sjetiti šta mi je palo na pamet jučer vezano za njega. Danas mi je palo na pamet, kada je Mirela slikala mjesta sa kim cemo biti na vjencanju. On i ja. Zašto mi je teško pitati Mirelu, ima li koja naša slika. A imam sakrivene dvije na telefonu. Rastužih se. Sjetim se ja svega. Danas umorna (ne znam od čega jer sam radila teže), tražeći njegove objave shvatih ponovo što sam mu napisala kad sam ga molila da se pomirimo:"Ako je patnja za tobom jedino što mi je ostalo...onda uživam u njoj za tobom, sa tobom." - pronašla sam screenshots koje sam slala Mireli kad se javio u Augustu. Poželjela sam to "vrijeme", Bože mi oprosti. Nisam pametna više. Voljela bih se najesti bijelog luka a da mi ne pozli od njega. Eto, tako mi je bilo danas. Pijem puno kahve. Ne pušim. Danas sam normalno disala. A zaspala sam otvorenih očiju. Da, umijem i to. Zaspala bih, ali imam peći hljeb i prat sudje. Odmaram mozak. Imam posla večeras.

30.03.2020.

Juro Que

Ponovo me usrećilo to što sam uključila mašinu i gledala ju kako radi. Nakon 9 mjeseci. Imam jos 3 takve. U tome cu sutra uzivat. Strah nas sprječava i ne da nam da se oslobodimo. Kao sto sam ja cekala danas kako da ju ukljucim. Ukljucila ju sama i oprala ves. Rano sutra ustajem. Posao. A popila sam 7 kafa danas. Crnih 5.. Idem pod tus.

29.03.2020.

Vjerojatno te čekam...

"Oprosti mi..." - steže me u plućima i dalje, oribala sam pločice, podne u kuhinji, i bila sam oky, i zašto...ne znam.više pitanja ni odgovore na sve ovo što se dešava vezano za njega...pitala sam se je li moguće da i on isto osjeća...i rekoh si...mah ne, onda rekoh, pa zar ja ne osjećam, osjećam ga. Danas sam ležala i osjetila sam ga iza leđa, i skoro zaspala tako. I trznula se. Nije bila java. "Ko li noćas miluje ti kosu" - svira, a nisam naručila. Oprosti mi Bože...

29.03.2020.

Ako me je stiglo...

"Oče moj, sad mi je jasno, zašto si volio spavati..." - upotpunosti te razumijem, a još zašto si bio takav kada nisi spavao. I ja samo želim sve prespavati. Ali prije toga, zaspati. Bar to za početak. p.s. Pogledala sam film, koji sam željela od 2018. godine. Heh...

28.03.2020.

22hours girl...

Ništa mi danas od jela nije uspjelo. No neću se truditi, brine me što me "muči" ovo sa plućima. Kad ga zaželim, uključim njegove emisije i slušam ga. Voljela bih zaspati. Napravila sam kaos u kuhinji. Sve mi je u haosu. Kupila sam sva sredstva za ciscenje...od sutra krecem. Želim zaspati. Vrti mi se ona pjesma "I know you care..."

28.03.2020.

Soba, Vatra, Nisi bio tu...

Senidah me raskuci ponovo. Teško dišem i danas. "Nadam se kad pogledaš te dvije slike, da vidiš koliko te ima u mojim očima...svaki put kad gledam si fotografije, vidim te u sjaju i tuzi svoga oka..." - vidjela sam fotografiju Kraljice, i tako mi fali i ona i on. "Javi se, samo da znam da si dobro."



27.03.2020.

Damn girl!

Slušam Malone. Teška sam kao crna zemlja. Ponovo me "guši".



27.03.2020.

Tell me...

Ovako zatvorena sam shvatila da sam mnogo toga shvatala tek tako, kad sam sinoć počela gledati fotografije sa prijateljicama, rasplakala sam se...jer sam bila sretna a nisam shvatala koliko jesam u biti. Jos više ne žalim to što sam imala sa njim. Žao mi je samo što sam ga povrijedila. Trudim se da mu ne napišem poruku a samo želim da znam da je dobro. Eto to. Čekamo rezultate od moje prijateljice Mirele, nadam se da ce biti negativan, pravim planove za tulume u novom stanu... Već znam odjevnu kombinaciju i kolače, to joj pišem. Ona je uvijek bila najrazumnija u našem društvu. Sve mi nedostaje. Idem raditi...

25.03.2020.

22hours girl... (Part III)

"Moram ti priznati, da nisam zamišljala ili sam pak sanjala djecu sa nekim muškarcem, već samo sa tobom...dvoje, curica i dječak. Čak ima curica naočale. Na tatu. Čuj ja kažem tata. I ima tvoju kosu. I zamislila sam ih ili sanjala sam ih kako su sišli sa trećeg sprata i stojimo svo četvero na drugom spratu...vidim im ruksak...ali ne mogu vidjeti koliko imaju godina, bit će sedam, osam...i bit će da su blizanci. Znam, luda sam." Juni je bio poseban. Pamtila bih jos više da smo tu prvu noć zajedno spavali, mislim da je on to u namjeri i imao...ja, nisam...sada bih rodila. Ne mogu vjerovati što moj mozak neće proizvesti. I to svira "Vatra" - kad svane dan, samo nebo zna da sam vec u sitne sate s tobom zaspala. To jutro smo zaspali i dočekali ga zajedno. Nismo se pomakli kako smo zaspali. Želim zaspati...

25.03.2020.

22hours girl... (Part II)

"Volim te..." - ahhh! Brzo je proletio dan. Druga noc kako nisam nigdje makla a prvi dan. Objavio sliku javno i to pise na njoj "stay at home" i još jedan detalj. Možda mi mozak ovo namjerno radi kako bih još više izludila.



25.03.2020.

In my mind...in my head...

Nadam se da ste dobro. Svi koji čitate. Ja se trudim. Skrila sam se. Maštam kako će nam svima biti lijepo, ide ljeto. Toliko toga... "Ljubavi, nadam se da si dobro."



20.03.2020.

011

Ne mogu zaspati, pokušat ću ponovo. Slušala sam ga, da se primirim...da pustim koju suzu, da više ne držim u sebi, da ne puknem. Mislim se gdje je on, ne mogu sa vjerujem kako vrijeme brzo leti. Zamislila aam naš prvi date. I osjetila njegovu ruku na leđima. Nisam stvorila emocije. I slušala sam ga:"Volim te..." - kao ludak sam. Samo da i on bude dobro, plaši me jer ima bronhitis ili astmu sad kad krene ovo cvijetanje, a ova zdravstvena situacija samo pogoršava...zato se molim Bogu, da je on dobro. Na mrežama tek jedna slika, javno. "Gdje si sad moj andjele..." - kad mi ju je poslao, kako sam se suzdržala da ne pokažem emocije. Ohhh Bože Milostivi! Molim Te Bože, nemoj da bude duga noć. Olakšaj a ne otežaj, amin.

18.03.2020.

3 životna lekcija...

Štedi, nemoj sve pare spiskat. Samo da više ne bude životnih lekcija, ne znam sta će biti sa mnom, moguće da cu dobiti otkaz, zbog novonastale situacije...koja me počela zabrinjavati, mene koja do prije par dana nije o tome mislila, ono sad mr plaši glavobolja i to što bih mogla zaraziti nekoga zbog prirode posla kojim se bavim. Uz to sve. U PMS sam, znači jedem ne 3 puta na dan, vec kad god zvijer hoce, mislim ko ce izdrzat u izolaciji sam sa sobom. I dalje, jedva cekam preseljenje, samo da napunim frizider i to he to. Molim dragog Boga da sacuva svaku lutalicu od covjeka do zivotinje, amin.

17.03.2020.

2 životne lekcije

1. Put do pakla, popločan je dobrim namjerama. Opekla sam se kao u cifri 50 sivih. I 2. Nikad nemojte dopustiti da ovisite o ikome, sem o Bogu i o sebi. Jer i vaša sijenka vas izda a kamoli čovjek. Ejhh j....t. z....te.

13.03.2020.

22hours girl...

Merjem mi je rekla svoje strucno misljenje:"Mislim da si stvorila te emocije...i da drugi dodje, ne bi vise mislila o njemu." - zeleci zaspati, sada, zeljela sam zamisliti dodir preko stomaka. Nisam uradila, mozda spoznam iluziju. Pomislih gdje je...sta radi. Sada ce duzi dani. Sa kim je. Je li nasao nju? Ja, ja kad zelim da ga osjetim...osjetim mu ledja, osjetim i svoja, pa ga poljubim u ledja i ususkam se. Danas sam gledala klijentelu u oci i vidim njega. U ocima. Oci njegove. Kako mu lici. Work, work, work. Ne mogu zaspati. Rekla sam Merjem da idem.

11.03.2020.

Nisi više moj omiljeni komad čokolade...

Pretjerala sam. Imam osjećaj da mi plovi mozgom, slatkoća. Što je danas bila naporna Srijeda. Sutra će tek biti još, nadam se da ću zaspati. Nisam još Merjem rekla da se selim. Odvojila sam se vec 5 dana i ne govorim joj ništa. Ne znam kako cu joj reci. Napokon cu zivjeti sama. Svoj stancic. Radujem se. Imam ponovo veliki balkon. Zamišljam jutra na njemu. "Proslo je 7 mjeseci, tako brzo prolazi vrijeme bet tebe, boljet ce me Juni...tako brzo dolazi. Znaš da te volim a ne bih trebala. Neću se više igrati ni sa sobom a ni sa drugima. Oprosti mi."



09.03.2020.

Count it!

Želim zaspati pa pišem, možda se mozak umori prije li nego okrenem mu glas, da ga slušam. Heh, ludo zar ne? Imam uskoro "bitnije" epizode u životu pa čim sam oči sklopila, trema me uhvatila. Ne znam kako cu to prevazići i vec me drma. "Lijepo spavaj, ljubavi..." I da, ne znam kako reći Merjem da odlazim od nje. Kako????

04.03.2020.

Gdje ćeš?

Ravno u Dzehennem. Nemam hrabrosti objaviti ovo. Te ću ovdje.



03.03.2020.

About him...

S obzirom, da čim pomislim, sletim u grijeh, o ovome ću pisati. Na fotografijama izgleda odlicno. Znatno mlađe sem da ga sijeda kosa izdaje ali izgleda odlično. Ne, nema glas kao on. Ni to mi nije bitno. Jos mi draže. Zbog onog glasa mi se koljena odsjekla. Naime, kao i njegov prethodnik i ovaj me je dodao Bog zna kako. Zašto...ne znam. Naveo je zdrav život. Vidio me negdje sigurno. Ono krenes vjezbat, svi te odjednom poznaju. Izasla sam sa njim prije treninga. Bili smo zajedno tacno 50 minuta. Ja sam namjerno kasnila. I uspjelo mi je. Pristojan, zreo muskarac. Razveden. Ima djevojcicu od 10 godina. Upravo me zvao na veceru. Prvo indirektno sa:"Ajde kada i gdje?" - kada sam rekla da treba da uziva. Pozvao me na veceru. Znajuci mene, lahko bih mogla posrnuti u grijeh. No, ne zelim. Ali zelim musko drustvo. Da. To da. Fale mi i bliskosti. Sa njim, najviše. Ovaj ima oci, tako su me lijepo gledale. On i ja u trenerkama, bez sminke, totalno opusteno. Sutradan su mi stigle slike u inbox sa putovanja, kako je brzo tako shvatio sta volim. Je li to sto je stariji i mudriji... Vidjet cemo. Rekoh, ne zelim nista. Ali eto. Drago mi je sto me pozvao. I da, stariji je od mene vise nego sto sam ikada razmisljala biti sa nekim a kamoli sta vise imati. Who knows...



03.03.2020.

Dani prolaze...

Bez tebe...



02.03.2020.

I call out your name...

Yeah, call it!



01.03.2020.

22hours girl...

Ne znam odakle bih krenula a da, a da se ne rasplačem. Sinoć sam oplakala i toliko su me oči boljele da sam pušila i cigarete. Izdržala sam 24 dana. 24 dan sam njega vidjela. Sreli smo se. Oduzela sam se kad sam čula glas. Nisam se mogla pomjeriti. Kad sam morala da se pomjerim, on je stajao do mene. Rekla sam mu:"Hej!"- ne znam da li sam prva ili on da li je prvi. Rekao je:"Hej i jesi dobro?" - ne sjecam se sta sam rekla. Pruzila sam mu ruku i potapsala po ramenu i rekla:"Zurim." - laz, ne zurim. Ne znam kako sam izasla na koji izlaz. Usla sam u auto i brze bolje da krenem. Tresla sam se iznutra i pokusavala da ga ne gledam dok je izlazio. Ne mogu se od soka sjetiti svega. Toliko emocija nakon skoro 7 mjeseci kako se nismo vidjeli. Ruke su mi bile led. Nisam taj dan i od tog dana uopce jela kako treba. Ne osjecam se dobro. Pored toga sto sam imala sinoc burbu raspravu sa majkom. Tako se osjecam...Bože Milostivi...ne znam ni izreći. Ne znam kako cu ustati pod tus. Radila sam na projektu koji trebam sutra predati a nisam ga spremila do kraja. Imam mucninu i ne izlazi mi se iz ove cahure. Toliko si breme sam natovarila da ne znam zasto sam postala i kako ovakva. Zasto je Juni ponovo mjesec koji ne volim a voljela sam ga? Ne pamtim vise nista dobro. Samo zelim da spavam i da sam mirna. Poslala sam mu poruku taj dan:"Drago mi je da sam te vidjela." - nije nista odgovorio. Sutradan sam mu vidjela po prvi put bivsu zenu i kao manijak ju trazila po xafsu. Odakle ovo ludilo? Merjem mi dala tablete. Veli na studiju ih dobili. Stavila sam ih u vrecicu. Umorna sam od sebe.

Dnevnik mrs. V. W.
<< 03/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
345148

Powered by Blogger.ba