Dnevnik mrs. V. W.

Udjite slobodno, sa cvijećem u rukama...

08.02.2020.

Jučer...

Tako mi se puše cigarete, ali ih ne želim. Pluća mi se evo stežu, opet kašljem. Kupila sam sve za treninga od glave do pete, čak sam kupila i sportski grudnjak, nisam toliko platila ni obični veš a kamoli da sam kupovala sportski, sinoć sam baš bila tako uzbuđena i zaspala sam mirno, probudila sam se tom novošću koja me uznemirila, jer se ona brine pa sam se nasikirala. Danas ću da si ispunim dan, ne želim misliti negativno, ne želim biti loše, uhhh. Želim da dišem dok još mogu. Jučer, želim sve loše da ostane samo "jučer". "Gdje si ljubavi moja, da više nisam sama..." - do daske, neka 200 kvadratnih metara ne šuti.

08.02.2020.

Ona jutra sa mucninom...

Javila mi sestra da se udaje. Sad sam šokirana i ne znam jesam li odreagovala kako treba. Ali da mi tijelo ujutro predosjeti da cu dobiti neku informaciju, istina je, samo sto sam se probudila neka trema i mucnina. A ne mogu da vjerujem. Tobejarrabi... Zašto sam se uplašila?

06.02.2020.

Ludim, garant...

Danas je bio na našem mjestu. Fotografisao je tako simbolično da ili ludim pa mi mozak stvara sam zakljucke jer su mi dvije fotografije prema drugoj strani rijeke gdje smo sjedili i sta on radi u ta doba, sa kim je, tacno cu poludit. Znaci sad postoji mogucnost da cemo se sresti. On seta pored naseg mjesta kojim setam i ja. Znaci kako simbolicne slike a neko bi rekao...mah sta je ovo slikao a ja vidim nase mjesto...sjecam se:"Hajde molim te da dok sunca ima da se vidimo..." - zelio je da gledamo prema mjestu odakle su fotografije. Mozda je sa nekom novom, voljela bih. Samo da je sretan, kad vec nisam ja. Idem nastaviti ucit.

06.02.2020.

Kao da sam znala...

Kad udjem na profil, pogledam posljednje komentare, na dan kad smo se upoznali, kao da sam znala.

05.02.2020.

Call me bejbi...

Zvala sam ga "bejbi", znate koliko mi je "bebo" preintimno. Ne znam odakle bih počela. Imam knjigu od 100 stranica, za dvije noći da preletim i izađem na ispit. Brojim dane da isplatim. Još jedan mjesec. Takvo je nevrijeme vani, da bi mi sad baš prijalo da nisam sama, ali hajd ima Srna. Koji me baš ne sluša najbolje. Možda i on pati za nekim. Ipak tu nije Merjem. Ispekla sam si ćevape. Ne kuha mi se i molim Boga da me ne zaboli želudac. Trebam se seliti uskoro, jer mi se "bježi" ponovo, ono moram smisliti što i kako. On je danas, objavio pjesmu ponovo sa lyrics. Počnem se blago nadati da je nekome drugome i povjerujem i onda mi ono moje unutrašnje govori:"A tebi je ludo, kome će drugome." Mislim, ne trebam mu, ja ne mogu se maknuti iz svoje kože, od njega ne mogu očekivati da se mijenja sa 33 godine, niti da bude ono što nije. Ne trebam mu. On zaslužuje drugačije i normalnije. Ne znam koji ga vrag dozivam i želim. Samo da me dodirne, onako da spustim na njegovu ruku obraz i da me uspava...da nisam sama, da mi nije teško ovako biti sama, i da me voli i da se osjećam voljenom. Je li tako da sa lyrics, ne postavljamo uzalud? To, ono kao poručujemo nešto...nekome. Bar ja, to radim. Idem učiti. Nisam tri dana imala bejbi sleep, jutros sam se probudila malo naspavanija. Imala sam krizu za cigaretom jer sam znala da ću proći pored njegove kuće, roletne mu i dalje spuštene u sobi. "Nedostaješ mi bejbi..." - samo da ga vidim sa drugom i da znam da nije "više moj". Idem učiti...

04.02.2020.

Koban ili savršen...

Imam mučninu od jutros. Otišla sam na trening. Mislim da znam što sam naumila. Ono fizička bol treba da zamijeni ovu duševnu. Ne osjećam se dobro. Kao što Merjem kažem:"Tebi PMS traje čitav mjesec." - 17 i 20 h a ja još nisam zaspala, da malo odmorim, ne znam od čega se umaram, s obzirom šta sam prije radila. Ne da mi se, i strah me Boga, dobro mi je rekla Vanja da sam nezahvalna. U ovim trenucima mi fali otac, ne idu mi neke stvari, ne razumijem, on bi mi to objasnio, ovako sam ostala zakinuta i za tim i za mnogim stvarima od kako ga nema. Ne da mi se ništa. Dobro me nije otpuhao vjetar. "Ona što se bacila sa mosta, ta sam." - želim spavati.

03.02.2020.

Priznanja sebi...

Mislim, loše sam. Imam efekat trenutne sreće, tipa kad si kupim nešto ili priuštim i tako to, ili kad vidim kako mi dobro stoji to što sam obukla, ili kad čujem zvuk pjesme uz koji se "muvam"...no, čim legnem, imam evo čitav dan mučinu, sad ću se natjerat da jedem. Imala sam prvi trening i oky, nisam ponosna na sebe ali da, ono radi me to, no opet evo imam kiselo lice, glumila sam pred svojima kako ne bi skontali da nisam oky, no eto, svi mi znamo ko smo kad se zatvorimo u svoja četiri zida. Pišem sa Merjeminog lapa, sreća nema šifru. Ne znam šta da kuham, imam pun frižider ali mučninu na njega, Bože me oprosti. Kajem se što sam pušila, i jedva čekam da prestane ova mučnina. Moram jesti, pod tuš, i polahko riješavat ovaj haos od stana, Bože šta mi je više. Sad se sjetih, pa ponijela sam kući posla i zaboravila, divno. Ovaj, preksinoć sam pogledala video, i definitivno taj video sam ja, morat ću si priznati još neke stvari kao što sam, da ga želim svaki dan sve više a trebam si priznati, da sam možda postala opsesivna vezano za njega. Mislim šoping me neće izliječiti. Trebam prestat sa tim, kada kriziram.

03.02.2020.

O jučer...

Ostavljam te u "jučer". Dan je bio ispunjen. Bole me noge od hodanja. Jedan je zivot. Jedem hrenovke i nalozila vatru. Jedva cekam san. Slijedi sedmica u nove pobjede. Kutiju sam ispusila. Sutra je taj dan. Ostalo je "jucer".

02.02.2020.

Nedjelja je...

Ne želim biti loše. Ne želim se dozirati cigaretama. Opet sam smrsala. Ili se nisam dugo gledala. Prosetat cu i otici do trgovine. Obrijati noge i spremati se, idem se druziti sa kolegom sa treninga. Osjecam da se nisam naspavala. Nemam apetita. Opet borba sa tim. Jest mi muka vise. Slusam muziku i pijem kapucino. Odmah cim sa oci otvorila, gledam da li je on line. Znam u koliko se sati budio sa mnom. Nedjeljom se dize u 9h. A zaspao je u 1 i 24h. Imam osjecaj da je bio sa nekom. Neka je, samo da mi ih je vidjeti i onda da ga srce precrta i da se ne nada,mah ne znam cemu. Mi smo Nedjelje docekivali do podne. Obuci cu sorc, sorc u Februaru. "Sviras li joj tijelom?"



01.02.2020.

22hours girl...

When I go crazy:"Sve bliže sam nebu u glavi." - bolje i da me nikada nisi ni sreo. Tacno kako kaze pjesma. Poludjela sam za njim, eto to je. Taman dodjem sebi i opet hop u rupu beznađa. I danas sam se dozirala cigarama. Nazvala me Merjem, zna me. Kaze zasto danas nisam se organizirala drustvo. Lazem sviju da ucim citav dan. Odmorila sam se fizicki. Psihicki - samo mislim na njega. Dokle vise?

01.02.2020.

200 kvadrata...

Osjećam se kao spomenik djevojka u "Izmislicu ljubav". Tacno tako disem.

01.02.2020.

O djeci...

Jutros sam gledala video o porodjaju. Voljela bih imati dijete, djecu ali i dalje ne smatram se sposobnom, nit imam uslove a sad shvatih gledajuci od njegove mame slike, da moguće da neću biti dobra majka. To koliko je ona na njega utjecala, utjecala je time sto je razvio to ponasanje koje nas je poremetilo. Po ko zna koji put sam mu usla na mrezu. I ono bum u podne pjesma, koja me zbunila, u biti tu bih pjesmu slusala samo kad mi je bas extr dan...ako mu je, drago mi je. Pocela sam sad sumnjati da je bilo sto to upuceno meni jer javno objavljuje. Ne znam. Zapalit cu. I gledam ko mu je lajkao, Boze me sacuvaj koji sam stalker postala...kad ono njegova mati. Sinoc sam nakon dugo ponovo naletjela na fotografije od njegovog vjencanja sa bivsom zenom. Kako je lijep kad je sretan i zaljubljen. Pomislila sam kako li mu je bilo dok je bio sa mnom na vjencanju moje prijateljice...ono, sjetis se. Sjecam se govorio je kako je to naporno, to sve spremati. Nisam pametna. Iscekujem ga kao neko daleko pismo koje treba doci iz daleka a izgleda oluje i snijegovi ce ga zatrpati. Vidjet cemo koju ce pjesmu objaviti ponovo. Povezujem svoju objavu sa njegovom. Jer i moja je vrckava. Ne znam. Nisam pametna. Odvikla sam se od kuhanja. Ne radi mi se nista. Moram kuhat i prat sudje. Uz to sve, imam jednog identificiramog mrtvog misa i Bog zna koliko jos. Gdje ih sahranit. Jutros, trznem se i imala sam osjecaj da idem radit u bivsu firmu. Skontam mrak i da je Subota, rekoh si lezi i spavaj. Vani puse o suncano...

01.02.2020.

O muškarcu...

"Kad te pronađem, blago li se meni jer želim biti tvoja i blago li se tebi što samo želim biti tvoja." - slabo sam se naspavala a znam zašto, predozirala sam se cigaretama i one mi bukvalno sve poremete. Ne mogu citavu cigaru ispusit i to je napredak. Prijavit cu se na jedno takmicenje, tako da cu morati se skinuti sa njih i skoncentrirati se na treninge. Ne zanima me vise mogu ili ne, vec hocu to. Planiram danas maximalno odmarat i ucit. Ispit mi u Petak. Preuzimam još poslova next week i moram se organizirat jer je The Boss na poslovnom putu. Toliko toga bih u jednom trenutku. A saburam. Tako je prelijep dan. Baš je prelijepo. Snijega nema i nema. Merjem je otisla. Sama sam sa njenom Srnom i navikle smo se. Ehhh...



Dnevnik mrs. V. W.
<< 02/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
345149

Powered by Blogger.ba