25.02.2015. – 25.08.2015.

Sjećam se, sjedila sam na trosjedu sa starim tipkama, i započela blogerski život, i evo me nakon šest mjeseci, na krevetu sa novim tipkama na blogu. Pije mi se se kahva, ustala sam rano, Sabahski ezan me je probudio, ali sam tek poslije klanjala, mada sam prije šest već bila budna. Prije nego ću se dići, navijam par alarma, taman, pet ili deset minuta…i onda brojim 120 sekundi, ako izdržim biti budna do tog broja, ja sam onda budna, i treniram mozak od jutra, tako već godinama. Jutros sam izbrojala preko 140, odmah se digla…pomolih se, sestra poče galamiti, jer sam ja na nas navukla četiri deke, kao da je mrkla zima, a August…a zapravo moje dvije su se nakačile na njene dvije kojima je pokrivena. Meni je već danima samo stopalima hladno, kao i sada, ozeboh od otvorenih vrata, a ne obukoh čarape. Pomislih rekoh, da sa abdestom ispeglam bratu hlače i majicu, i tako i bude. Ispratih ga, ne znam više koliko sam se puta pomolila dovom, da mu olakša i pomogne mu, amin. Nisam zaspala do 3h, i sve mi je bilo jasno poslije pisanja sa B.D., ali skresat ću to, kao i svako muško koje jurca za ženskim rodom, a želi emocije kad mu dojadii probirati po ženskim suknjama, eto tako je i sa njim. Sinoć mi je okinuo živac i što – šta sam mu rekla. Bar je iskren, samo ne prema meni, uhhh lažem rekao je sinoć kako zavidi jastuku, dok ga grlim. Bože Milostivi, poslije si rekoh pa šta ja radim mjesecima pisajući sa njim, “ubijanje” njegove dosade, je li to? Da to je, ništa drugo. On ima izlog, i ako mu se pruža da proba, on će to uraditi, a ti niti si, niti ćeš si to dopustiti da si u izlogu. Znam da sam rekla više puta, kako mi je dosta ga, odlazila od njega i mučila se silnim razmišljanjem, ali dosta danas okrećem stranicu. Nemam ja ni vremena misliti o njemu. Mama se jutros ibreti kako je otac ispušio 30 cigareta. Jutros sam ga pronašla kako puši cigaru, otvorenih vanjskih vrata, u hodniku, poselamih ga, jer sam se iznenadila gdje sjedi. Danas mi isključuju internet, bar su tako najavili u opomeni, ako ne isključe, ili već kad se vratim u cyber world, nadam se da će život krenuti na bolje. Želim vam ugodne dane i noći, mislite pozitivno, život je takav kakav jeste, nema nam druge nego da živimo…molim Boga da sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin. Hvala vam na čitanju…

p.s. Hajde živjeli, ja sa čašom mlijeka!

19 komentara

  1. Onda ga iskreno odjebi ti nisi takva djevojaka i to je to. Nije vrijedan kako znass i umijes radi tebe, da se onda vise ne zezas. Sretno ti bratu i od mene. Cekamo te, a vjeruj ovog ti momenta može krenuti na bolje. 🙂

Komentariši