Dnevnik mrs. V. W.

Udjite slobodno, sa cvijećem u rukama...

10.04.2020.

Za laku noć...

Dan će biti naporan.



08.04.2020.

Why you never call me...

Ooo, why? Pojela sam pola pizze i veliki pomfrit.. Nisam skuhala hljeb, kuhinja je u haosu. Ne da mi se. Probudila sam se na silu. Sjetila se gdje sam čula da je odlična i naručila. Nekad sam mogla pojesti cijelu ali ovo večeras da ne bi mi pozlilo...zaustavila sam se. Definitivno poslije one u koju sam se zaljubila jer sam je jela sa njim...ova je najbolja. Mozda se nisam trebala probuditi. Nedostajao mi je ovaj sleep. Kad slušam "Why yoz never call me...", I feel it. Trebala sam spavati do ujutro.

08.04.2020.

O rođendanima...

Kupila sam si prvi put u životu (koliko se sjećam) poklone za rođendan ali ranije. Ne jednu, već četiri haljine. Lijepo sam mogla živjeti od tog iznosa, no jedan je život, jednom se slavi cifra sa okruglim brojevima pa da se pocastim. Sad brojim dane kada ce stići. Samo da nisam fulila brojeve. Da nisam ja u onih 16 posto sa veličinom XS. Lijepe su. Sad sam zamišljala bijelu. Bijela, crna, zelena (posebno zelena, ne kao trava) i plava (kao smaragdno). Ajmeeee! Sad ću tek štedjeti. :D Sad skontah, pa nije ni čudo zašto baš danas. :D

07.04.2020.

Di me...

Zašto ne mogu kao danas, na sve ono što se desi odreagirati mirno i staloženo i bez drame, pogotovo u odnosu sa ljudima, mislim muskarcima. Odradila sam trening, dulji i duži. Idem na istezanje pa na kupanje. Ima trenutaka kada mi se javi u glavi dok vježbam, ne znam kako smirim mozak poslije. Ovo mi u životu nije trebalo. Sanjala sam Ševala ponovo sinoć. Spavao je pored mene i milovao mi lice. Osjećaj je bio baš lijep. Sigurno u nedostatku nježnosti, mozak uzima koga hoće a on je najnježniji muškarac kojeg sam upoznala. Šalje mi danas slike behara.



06.04.2020.

Culpa mia...

Danas sam jela kako ne pamtim. Prvo jela sam voće i drugo kuhala sam si. I eto. Ništa nisam stigla sto sutra moram dovršiti. Odradila sam i danas trening. Jao kako je lijepo pored rijeke. Napokon sam joj bliža nego ikad. Nadam se snu. Sutra zaista moram ustati rano. Prije 8h.



05.04.2020.

In my mind...in my head...

Da, sve je u glavi. Odradila sam trening danas, da kad me nazove trener da imam šta reći i osjećala sam se bolje, mnogo bolje. Slabo sam jela i danas ali sam radila vježbe i nisam pušila. Ono ja jedan dan kako treba a drugi dan druga ja. I blokirala sam kad sam vidjela da je odgovoeio jer sam prvo izbrisala ga iz imenika jer onda ne mogu ga naći na viberu jer sam mu tamo pisala. I sjedim ja, meni dolazi poruka od njega. Zašto baš danas, zašto ne jučer, zašto. Razmišljao je ili? Kako god, izbrisala sam glasovne. Čujem ih u ušima. No, oky sam. Sinoć sam baš bila loše. Baš. Samo se zahvalio na ono što sam napisala, ne meni. Već onom ko ga navodno pozdravio. Indirektno jeste ga ali nije. Sad sam ja pogledala poruku. Eto u ovoj izolaciji, mislila sam na njega, ne želim više biti "luda". Jedva čekam da svane da idem vježbat i da posao od kuće. Hvala Bogu na svemu. I da, ja sam kriva za sve. Slijedeći put kad budem se htjela "igrati" sa svojim srcem, tako ću se osamariti, da me pravo zaboli, bolje i to, nego ovo.

05.04.2020.

O otrovima koje pijem...

I've deleted so much. Poison is still in my vein...ali ostale su skrivene doze. Ne mogu ih naći. Izbrisala sam broj. Oba broja. Ostaje mi da izbrišem blog i blokiram ga na svim mrežama. Sredjujem ormar, hronoloski bih trebala dosta toga spaliti. Razmišljam i o tome. Dobro sam. Mirela poslala poruku kako ćemo kada ozdravi, ako Bog da. Ako Bog da... I, da, pušila sam cigarete. Jučer.

05.04.2020.

Go to hell!

...iste boje vide samo ljudi koji su istim tim bojama preliveni.



04.04.2020.

22hours girl...

Zajebala sam samu , ne jednom već više puta. Neću više. Ovo nisam ja. Ovo nisu moja uvjerenja. Ovo nije to to što sam od života htjela. Ne želim više ništa. Ne znam kako ću pred Boga. Eto to. Da nisam popila. Popila mi tabletu samo da prespavam sve ovo. Marš u pm. Red! Doviđenja!

04.04.2020.

Budi u blizini...

Sinoć me gušilo da sam nekako zaspala. Ne može biti od želje za cigaretama. Sumnjam da sam počela manifestirati neku alergiju. Ono novo što sam unijela u ishranu je Nutella jer je bila na akciji. Moguće. Jedem i datule svaki dan. Sinoć je baš bilo teško i nekako sam zaspala. Da se bar nisam trznula iz dnevne i čim sam prešla u sobu, krenulo je jače. Sanjala sam muškarce. Ševala sam zamišljala. Sanjala sam da sam kupila cigarete i osjecahje bio odličan jer je bio san...a ne java. Pijem kahvu na balkonu. Nasmijala sam se sa Vildanom i Mirelom. Spremit cu se i otići pi namirnice. I da, za kraj, pogodite kome sam se javila. Da, da. Njemu.


Stariji postovi

Dnevnik mrs. V. W.
<< 04/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
345175

Powered by Blogger.ba